Kako su narodni travari liječili rane?

Liječenje rana  je različito. Prije se na rane stavljalo razno lišće kao i melemi koje su pravili sami bolesnici. List od bokvice, hajdučka trava, list od blitve, bili su omiljeni za liječenje rana. O travama narodni travari su imali mišljenje da one rane dobro čiste i da pomoću njih dobro i brzo zarastaju, pa se vjera u trave sačuvala  i do današnjih dana. Žive rane liječene su žestokim melemima, a to zbog toga da bi se rana što više raširila što je omogućavalo da se parčad kosti što više izvlače napolje. Smatrali su da se u ranama nalaze razni živi organizmi, pa su ih trovali tako što su ranu uvlačili korijen od kukurijeka. Mnogo se upotrebljavalo sirište od ježa za koje su bili mišljenja da je „prijeki lijek“. Što se tiče melema  narodni travari su poznavali dvije vrste: blagi i estoku. Blagi melem je pravljen od žumanca jajeta kome se dodavala kašika ulja i kašika lozove rakije. Žestoki melemi  pravljen je tako što se blagom melemu dodavao plavi kamen. Ovo se sve izmiješalo i privijalo na ranu.  I dan danas rane se ispiraju rakijom, koja služi kao definfekciono sredstvo.  Ako rana nije prljava na nju se privijala trava zvana ranjenik, pomiješana s maslinovim uljem.